Jedinstveni prirodni fenomen LUGELA i njegovi znanstveno utvrđeni razlikovni od kalcijevog klorida

Zašto je ovo pitanje principijelno važno

LUGELA je visoko mineralizirana kalcijsko-kloridna ljekovita voda. Kalcijev klorid zauzima dominantan položaj u njenom sastavu, stoga postoji kemijska sličnost s ljekarničkom otopinom. Međutim, kemijska sličnost jednoga ključnog sastojka ne dokazuje jednako farmakodinamčko djelovanje, apsorpciju i ljekovita svojstva.

Ovo pitanje postavili su istraživači već u prvoj polovici XX. stoljeća. D. V. DŽAVAHIŠVILI ga je jasno formulirao: prisutnost velike količine kalcijevog klorida ne daje opravdanje da se prirodna voda i umjetna otopina smatraju identičnima. Naknadni eksperimentalni i klinički radovi potvrdili su opravdanost takvog pristupa.

Dakle, ispravno znanstveno pitanje nije koliko kalcijevog klorida sadrži LUGELA. Potrebno je ustanoviti kako djeluje cijeli prirodni kompleks, kako njegovi sastojci međusobno utječu i razlikuje li se konačna reakcija organizma od reakcije na umjetnu otopinu.

Prirodna mineralna matrica LUGELA-e

U monografiji iz 1953. godine D. V. DŽAVAHIŠVILI karakterizirao je LUGELA-u kao visoko mineraliziranu kalcijsko-kloridnu vodu. Prema povijesnim podacima koje je iznio, suhi ostatak prelazio je 53 grama po litri, oko 88 posto mineralizacije odnosilo se na kalcijev klorid, povrh toga sadržaj broma bio je oko 180 miligrama po litri. U sastavu su bili i natrij, kalij, magnezij, jod i drugi sastojci.

Tako LUGELA nije otopina jedne tvari, već multi-komponentni ionski sustav. Džavahišvili ju je opisao kao složen i iznimno uspješan kemijski kompleks. V. Huhija je također naglašavao da treba sagledavati elemente vode zajedno, jer je konačno djelovanje rezultat njihove kombinacije.

Ovo je stajalište od principijalne važnosti. U umjetnoj otopini koncentracija aktivne tvari određuje se tehnološki, a sastav ovisno o recepturi. U LUGELA-i je mineralni sustav oblikovan prirodnim okruženjem i uključuje glavni sastojak, satelitne ione i elemente u tragovima u ustaljenom odnosu. Čak i male količine pojedinih tvari mogu promijeniti topljivost, apsorpciju i fiziološki odgovor na glavni sastojak.

Komparativna istraživanja apsorpcije kalcija

Jedna od najznačajnijih razlika je utvrđena u ispitivanjima G. Gvišiani i E. Kvicaridze. U istraživanju na 22 psa nakon oralnog uzimanja LUGELA-e, rast kalcija u krvnoj plazmi bio je jači i duže trajao nego nakon primjene usporedive 9,5-postotne otopine kalcijevog klorida.

Istraživači su vezivali razliku za utjecaj malih sastojaka mineralne vode. Poseban značaj pridavali su prisutnosti natrijevog klorida, koji je prema rezultatima pospješivao apsorpciju kalcijevog klorida. Na tome su temelju smatrali da je primjena prirodne vode oralno racionalnija nego uporaba umjetne ljekarničke otopine.

Ovaj rezultat pokazuje zašto je usporedba samo prema postotnom sadržaju kalcijeve soli nedostatna. Za organizam je važna ne samo količina tvari u izvornoj tekućini, već i njezin prijenos iz probavnog trakta, interakcija s drugim ionima i trajanje promjena u krvi.

Razlike u djelovanju na diurezu

Radovi G. Čimakadzea, G. Gvišianija i E. Kvicaridze pokazali su diuretsko djelovanje LUGELA-e. Kod oralne primjene mineralna voda pojačavala je diurezu, dok 9,5-postotna otopina kalcijevog klorida u usporedivoj dozi nije davala isti učinak ili je djelovala slabije.

U kasnijem znanstvenom pregledu I. Andguladzea istaknuto je da je pri intravenoznoj primjeni diuretski učinak LUGELA-e i otopine kalcijevog klorida bio sličan, ali je kod oralne primjene pojačanje diureze bilo izraženije s LUGELA-om. Ova preciznost je važna: razlika se iskazivala prolaskom kroz probavni trakt i mogla je biti povezana s osobitostima apsorpcije prirodnog kompleksa.

Drugim riječima, isti glavni sastojak nije davao iste rezultate u različitim mineralnim matricama. Put primjene također je utjecao na izraženost razlika.

Eksperiment s magnezijskom anestezijom

Još jedna usporedba provedena je na modelu magnezijske anestezije. U prijemima na životinjama davanje LUGELA-e onemogućilo je razvoj anestezije ili ju je gotovo u potpunosti uklonilo, dok je ista količina umjetne otopine kalcijevog klorida mijenjala samo pojedine faze stanja.

Dodatna ispitivanja pomogla su utvrditi ulogu mineralne kombinacije. Model vode iz koje je izbačen natrijev klorid nije reproducirao djelovanje LUGELA-e. Kombinacija kalcijevog klorida i natrijevog klorida znatno je približila eksperimentalni efekt djelovanju prirodne vode.

Sličnost pojedinačnih efekata ne znači istovjetnost

Istraživači su primijetili i slične efekte. U eksperimentima G. Gvišianija i V. Huhije, LUGELA je djelovala na vaskularni tonus, krvni tlak i rad srca na način karakterističan za kalcijev klorid. To je zakonito, jer je kalcijev klorid glavni sastojak vode.

Međutim, sličnost osnovnog smjera djelovanja ne ukida razlike u jačini, trajanju i kombinacijama efekata. I. Andguladze je istaknuo da ioni koji ulaze u sastav LUGELA-e mogu oslabiti, pojačati ili kvalitativno promijeniti djelovanje glavnog sastojka. Stoga LUGELA može podsjećati na otopinu kalcijevog klorida po pojedinim reakcijama, ali nije njen potpuni farmakološki analog.

Podaci eksperimentalnih i kliničkih opažanja

Komparativne razlike nisu utvrđene samo prema laboratorijskim pokazateljima. U istraživanjima M. Ležave opisano je djelovanje LUGELA-e na zgrušavanje i viskoznost krvi, parenhimatska krvarenja, umjetne upalne procese, poliartritise i miokarditise. U nizu eksperimenata i opažanja djelovanje prirodne vode ocjenjivalo se izraženijim nego djelovanje otopine kalcijevog klorida.

Povijesni klinički materijali također sadrže opažanja o upalnim bolestima, plevritisu, poliserositisu, bolestima bubrega s hematurijom i drugim stanjima. U pojedinim radovima LUGELA je pokazivala rezultate koje umjetna otopina nije davala u usporedivim uvjetima. Ti se materijali odnose na znanstvenu praksu tog vrijemena i trebaju se procjenjivati uzimajući u obzir dizajn i metode odgovarajućeg razdoblja, no oni dosljedno potvrđuju glavni zaključak: prirodna voda ima vlastitu biološku aktivnost.

Što je značio termin analog u povijesnim radovima

U nekim povijesnim dokumentima LUGELA je nazvana analogom 10-postotne otopine kalcijevog klorida. Taj se termin prije svega koristio u praktičnom značenju: voda je predlagana za primjenu tamo gdje se u medicinskoj praksi koristio kalcijev klorid.

Takva definicija nije značila potpunu kemijsku i farmakološku identičnost. U tim su znanstvenim materijalima jasno stajale tvrdnje kako sličnost sastava ne dokazuje jednako djelovanje, a usporedni eksperimenti su pokazali razlike u apsorpciji, diurezi i drugim reakcijama. Stoga je točnije govoriti o djelomičnoj funkcionalnoj usporedivosti uz dokazanost samostalnosti prirodnog kompleksa.

Znanstvene osnove za razmatranje LUGELA-e kao jedinstvenog naturalnog fenomena

Znanstveni materijali omogućuju izdvojiti nekoliko međusobno povezanih osnova:

• LUGELA sadrži ne jedan sastojak, već skup kationa, aniona i mikroelemenata.
• Prateći sastojci utječu na apsorpciju glavne kalcijeve tvari.
• Povišenje kalcija u plazmi nakon LUGELA-e bilo je izraženije i dugotrajnije.
• Pri oralnoj primjeni utjecaj na diurezu razlikovao se od djelovanja umjetne otopine.
• Eksperimentalni modeli pokazali su sudjelovanje drugih komponenti u ukupnoj farmakološkoj reakciji.
• Pojedinačni učinci prirodne vode nisu reproducirani otopinom kalcijevog klorida u usporedivoj dozi.

Ti rezultati oblikuju dosljednu znanstvenu sliku. Kalcijev klorid određuje važan dio djelovanja LUGELA-e, ali ne iscrpljuje njezina svojstva. Ukupna biološka aktivnost pripada cijelom prirodnom mineralnom kompleksu. Jedinstvenost LUGELA-e određena je ne prisutnošću pojedine tvari, već prirodno formiranim sustavom komponenti i njihovim zajedničkim djelovanjem.

Praktični značaj znanstvenih zaključaka

LUGELA se ne može smatrati običnim kalcijskim dodatkom ili kućnim zamjenskim lijekom za farmaceutski preparat. To je visoko mineralizirana ljekovita voda koju se primjenjuje dozirano i u tijeku. Visoka mineralizacija zahtijeva poštivanje utvrđenog režima, a povećanje doze ne znači jači korisni učinak.

Povijesni radovi sadrže različite načine i doze primjene, uključujući metode koje su se koristile u kliničkoj praksi sredine XX. stoljeća. Ti podaci imaju znanstveno-povijesnu vrijednost. Za suvremenu praktičnu primjenu određujući su važeći upute LUGELA-e, propisane doze i aktualni preporučeni terapijski postupci.

Glavni praktični zaključak jest da svojstva LUGELA-e ne mogu se računati samo na temelju količine kalcijevog klorida. Prirodna voda ima svoj sastav, vlastitu farmakodinamiku i znanstveno potvrđene razlike od umjetne otopine.

Zaključak